Zašto se pokušava analizirati nešto ili neko za šta znaš da nemaš dovoljno informacija? Zašto ljudi sebe precjenjuju u smislu bacanja udica za koje će se, kao, neko upecati pa će tako nekoga, kao, ocijeniti? Ti testovi su tako srednja škola. Ne. I gori su od srednjoškolskih taktika. Srednjoškolska taktika je malo elegantnija pa uključuje književne, muzičke, estetske a ponekad i sportske udice. Ljudi budu u višedecenijskim brakovima pa shvate da ne poznaju osobu sa kojom su proveli toliko vremena a, neko smatra da će uloviti srž druge osobe, na primjer, mišljenjem o fiktivnim likovima. K'o ona glupost koju dijele po društvenim mrežama sa optičkom iluzijom koja utvrđuje bipolarnost u zavisnosti od toga šta vidite. Na žalost, upoznala sam mnogo ljudi koji misle da su genijalni interpretatori drugih i da mogu predviditi postupke pa se ubijede da su ih predvidili, mada nisu. Na kraju završe komunicirajući sami sa sobom.
This Post Has 8 Comments
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Nakon pročitanog, zaključih da je bolje i sam sa sobom nego sa nekima.
dabome da je bolje
A što se tiče analiza ljudi, nekako mi je jednostavnije pitati ono što me zanima direktno onoga ko me zanima, nego uhoditi ljude po društvenim mrežama.
naravno
Zato što mora biti drama. Ne može se bez toga.
slažem se. jednostavno, ljudska priroda
čovjek iskonski žudi za Bezvremenošću i onom drugom Dimenzijom, pa ju tako traži u drugome, umjesto da bišće i kopa po sebi, on kopa i bišće po drugom
a u svakom čovjeku postoji ona druga Dimenzija 🙂
projekcija, što bi se reklo 🙂