Serija “Lost” – drugo gledanje (lažem, treće gledanje u najboljem slučaju)

Po mom mišljenju, tema serije “Lost” je ponašanje odraslih osoba kada se sa nepoznatima nađu u novom okruženju i kako brzo u tim okolnostima skliznemo u djetinjatost i glupe odluke. Napuštanje demokracije, potreba za liderom odnosno roditeljem, strah od mraka, traženje simpatija (Kejt+Džek, Kejt+Sojer, Kler+Čarli…), nepotrebna drama, dokazivanje utlitiranosti, dodatno komplikovanje pomalo komplikovanih situacija, formiranje klanova. Serija me podsjetila na moj studij vani, u školi u kojoj smo svi bili stranci, u prosjeku stari 33 godine i grupe odraslih ljudi koja se ponašala kao da je završni razred srednje škole. Trebalo nam je ravno jedna sedmica za prvu dramu, dvije za prvo slomljeno srce, tri za ozbiljan sukob. Shvatila sam da je situacija tragična kada su drugari počeli od mene tražiti savjet. Imala sam ulogu mudrog tragičara iz Bosne, sa iskustvom rata iza sebe svjesna besmisla i smisla. Drugovi iz škole brkali su moju mamurnu facu za enigmatsku. Ali, neko je morao hraniti piliće pa sam fejkovala dok nisam mejkovala.

Related Posts

This Post Has 10 Comments

  1. Fino si ti ovo načela.
    U to nešto prvog vremena u novom okruženju dok ne naprave vuka, ljudi su jagnjad. Onda svako na svoju stranu.
    Ti si, izgleda, bar u tom prvom vremenu, bila neopredijeljeni posmatrač; mamurna u vlastitoj interpretaciji, a u mojoj također nesnađena (kao i drugi), ali mirna u posmatranju, što uvijek i djeluje i jeste mudro.

Komentariši