Kako smo došli u situaciju da se propale šupe u Novom Sarajevu cijene 200.000 KM!? U glavnom gradu države koja je pod gotovo konstantnom prijetnjom novim ratom, u stanju političke nestabilnosti od aktiviranja Dodika 2001. godine i gdje se prosječna primanja nisu bitno izmjenila deset godina. U gradu koji je sigurnosno upitan, komunalno problematičan i gdje je mafija preuzela većinu vidljivog biznisa. U gradu koji infrastrukturno pati. Cijene nekretnina ne samo da ne reflektuju stvarnost nego i dalje rastu. Da li je moguće da se ima toliko para za oprati pa cijene nekretnina neprestano rastu 10 godina i da tržište podržava 60 agencija za promet nekretninama u Sarajevu? I kako se pare još uvijek uspijevaju oprati sa, skorim, pooštrenim procedurama u cilju sprječavanja pranja novca, kako u bankama tako i u generalnom prometu? Moja stara nije mogla položiti 500 KM na svoj račun u banci a da je nisu peglali oko izvora sredstava. “Kuckala 10 po 10 od kusura” nije prošlo. Perači para, možete li malo popustiti Sarajevo i usmjeriti svoje, čini se skoro pa neograničene, resurse na neku drugu lokaciju: Čapljina, Široki, Foča…? Da malo dahnemo.

Ponekad je iscrpljujuće nositi se okruženjem u kojem svi lažu, varaju i kradu. Kradu ti podatke na internetu, međusobno trguju brojevima telefona pa te zivkaju s tako nelegalno stečenim kontaktima da ti uvale svega što ti ne treba, kradu te na lijekovima, drže te bolesnim da ti prodaju još lijekova, kradu te u trgovinama, lažu o proizvodima i uslugama koje ti pokušavaju uvaliti, poskupljuju proizvode koje ne moraju poskupiti, spakuju 20 ml nečega u ambalažu od 40 ml, troše ti poreze i doprinose na putovanja sa familijom i održavanje klanova, uzimaju, otimaju, od marke do posljednjeg nerva. Uvijek i svemu pristupati kao da te neko pokušava pokrasti je jedino ispravno i iscrpljujuće.

Jasno je da svi lažu i svi petljaju. Možete vjerovati državi koliko i korporaciji. Nije u pitanju nikakva tržišna logika. Nema tržišne logike. Samo budala.