Mudrost i krize

Kada je u pitanju kriza srednjih godina, želim da naglasim nekoliko potpuno subjektivnih čimbenika:

  1. Docnim. Moja ekipa je većinski završila s tom fazom pa nemam koga da peglam. Uglavnom su moji ispadi ignorisani a, ja bih da se istim hvalim ili da kukam.
  2. Gotovo pa potpuno sam odvojena od stvarnosti. Realnosti u budnom stanju ima mjesta sat vremena u danu. Ostalo pripada fantazijama, nagovaranju sebe da imam na raspolaganju svo vrijeme ovog svijeta i da se osjećam i izgledam dvadeset godina mlađe.
  3. Sklona učestalom promišljanju o promjenama. Potreba za promjenama je zaista intenzivna i sveobuhvatna. Ali, i nestalna. Danas hoću da se iselim iz države, sutra neću ni iz naselja. Teško je utrefit’ dobru ideju i istu realizovati.
  4. Iracionalno iritirana. Ako mi se neko obrati sa “vi”, a to je često što zbog dojma, što zbog uljudnosti, odmah sam iznervirana. A to je dobar komad dana. Ova tačka može biti uvrštena i pod tačku 2. ali, ne mogu sada copy-paste.
  5. Ne znam šta ću obući. Sve u mom ormaru je ili za mlađe ili za starije. Nema ništa za mene.

Mudrost se ističe kao vrlina i kao prednost godina. Sporim. Mudrost je skup fragmenata uspomena, nejasnog prepoznavanja situacija, poluformiranog iskustva, izblijedjelog sjećanja na pročitano i naučeno. Pokušaj reciklaže nakalemljenog. Ništa nije u potpunosti jasno ili nejasno. Kao razmišljanje sa dioptrijom.

Related Posts

This Post Has 12 Comments

  1. Od svega mi ovaj zadnji paragraf rezonira. Za krizu ne znam, svako je valjda na svoj način doživljava. U srednjim sam godinama ali ne osijećam krizu; valjda što cijeli život kriziram zbig nečega/ nekoga 😁

Komentariši