Kogagod lijepog da upoznam, bavi se jogom ili radi jogu eto ne znam kako se ispravno izraziti. Svi su istegnuti, gipki, fleksibilni, spritualni i slično. Normalno, odlučila sam da probam. Kad’ ja tamo, a ono mučenje. Okretala sam se po đoga prostirci kao tramvaj. Molila sam ljude oko mene da me spasu. Gubila sam ravnotežu i hvatala se drugima za noge. Ništa nisam uspjela saviti a čakre su mi, kako jogi reče, ostale začepljene. Jako sam odudarala i ljudi su se mrštili. Desetine očiju me osudilo kao neprosvjetljenog izroda. Drugi đogaši su mi djelovali neprijateljski, grubo i sektaški. Ni traga smirenoj spiritualnosti kako se reklamiraju kada izađu vani. Iskreno, osjećala sam se k'o da sam kažnjena. Kosti su mi krckale satima i danima nakon. Bolila me glava i sinusi su mi se začepili. Sve se u meni okrenulo pa obrnulo. Kakva je ono patnja, šta je ono?