Nisam više sigurna ali, mislim da je bila 1988. godina. Išlo se u ljetnu školu u Lozice. Mi se, curice, u busu dogovaramo kako ćemo se organizovati za sobe. Ono znate, ko će s kim u sobu. Bojana, iz razreda, šapće mojoj prijateljici nešto. Vidim, prijateljica blijedi u faci. Glasno izgovara: “šta ima veze, i moj tata je musliman”. Bojana je, naime, šanula da ja ne bih trebala sa njima boraviti u sobi jer sam muslimanka i sigurno smrdim. Nekoliko mjeseci nakon toga, Bojana je u školu donijela izrezanu smrtovnicu nane koja je preselila u 90-oj godini. Ime te nane joj je, naime, bilo pravo šega.
Ne sjećam se kako sam reagovala u ovim situacijama. Sigurno, nikako. Nije mi bilo jasno šta se dešava i mislila sam da je do mene.
Čak i kada su se godinama moji školski drugari smijali imenu moga oca, mislila sam da je do mog oca. Bila sam ljuta na tatu što se zove kako se zove. Nisam shvatila nivo kretenluka i lošeg odgoja drugara.
Tek kada me je četnik na Grbavici 1992. uhvatio za vrat, shvatila sam do koga je.
Nisam znala šta je musliman. Ateističko-komunistička porodica ne pruža ovu vrstu edukacije.
Četnik ne pravi ovu vrstu distinkcije. Četnika nije zanimalo zna li moj otac da je musliman dok su ga marisali. Za četnika je musliman – musliman, po imenu, znao musliman da je musliman ili ne. Kebab je kebab kako to četnik voli reći.
Dakle, trideset i jednu godinu trpim četničko iživljavanje. Prvo verbalno, zatim četvorogodišnje fizičko iživljavanje a sada ponovljeno izgovoreno a najčešće napisano. Tvrdnje o genetskoj inferiornosti, podaničkom mentalitetu, fizičkim atributima, neinteligenciji, samogranatiranju, samoubijanju, fanatizmu…
Razlika u odnosu na vrijeme prije rata je što četnici ne govore ove stvari u lice, već kroz svoje izabrane političke predstavnike, twittere, fejsbuke i slično. Barem ne još.
Imam opciju ignorisanja. Imam opciju pretvaranja da je od četnika ostalo svega šačica ekstremista. Pretvaranja da sama sabotiram progres ako vidim četništvo. Pretvaranja da ignorisanjem umirujem nacionalizam nacionalista. Imam opciju pristajanja na koncept da se postaje nacionalista ako se reaguje na nacionalizam.
Pokušala. Ne ide. Jer, kebab nisam. Ignorisanje je, za mene, postalo neprihvatljivo.
Ono za šta je meni trebalo previše vremena da shvatim je da djeca generacijama odrastaju u porodicama u kojima se prenosi mit o turskom grijehu. Gdje se ljudsko biće opisuje kao kebab. Porodice iz kojih se dijete šalje u školu uvjereno da je drug iz razreda inferioran, isključivo zbog imena. U porodicama u kojima dijete postane, k'o fol čovjek, a vjeruje da je sasvim normalno tretirati pravo na život drugoga kao sopstveni poklon. U porodicama gdje je roditeljima mrsko odgajati djecu, pa im grade samopouzdanje mitovima.
Hoću da živim u dvadeset i prvom vijeku. Želim nacionalno neopterećenu širinu. Želim da se svi živimo dugo i prosperiramo. Želim da se niko ne pati i da svi imamo hobije. Želim da svi obraćamo pažnju na duge i da nestane kredita. Želim da se svi vjerinici zavole međusobno a onda da i nama nevjernicima nekako halale. Želim da kebab bude samo tipa jela. Ali džaba šta ja hoću kad’ mi ne daju ni u ovoj maloj zemlji da odmaknem od egzistencijalne prijetnje.
E sad…uspostavila dijagnozu a koja je terapija? Strategiju još uvijek formulišem ali počinje sa tužbama. Najbolje je kmečanjem po novčaniku.
Ko hoće, može ovo shvatiti kao neki nacionalistički post. Normalni ljudi, sigurno neće. Itekako sam svjesna razlike između bosanca pravoslavca i četnika. Između Srbina i četnika. Zato i koristim termin “četnik”.
Ovo me podseti na moju neobaveštenost po pitanju šta je to “Srbin” ili “Musliman”, koja je trajala praktično sve do početka rata. Posle sam saznao i kakve su to “silne” razlike i na čiju korist se stalno ističu, ali me svakako nikad nije interesovalo da se petljam u te budalaštine. I danas sam zahvalan roditeljima na tom komunističko-ateističkom vaspitanju, a posebno na onome kako su se ponašali u tim nesrećnim vremenima, da me danas nije sramota nikoga pogledati u oči.
e onda tebe neću tužiti 🙂
Moja školska prekinula odnose samnom, jer sam podijelila na fb suđenje Mladiću.
I na kraju mi rekla da je on njoj heroj.
Četnik je četnik.
Da je normalna bila nebi se dičila tim “herojstvom”
tobejarabi
Pa ja ba, katastrofa ljudi, većina neće da prizna šta je bilo i ko je kome zločin počinio.
Nikad nisam dijelila ljude, al Boga mi kad mi moja školska iz klupe kaže da je njoj Mladić heroj onda se dobro zapitam ko je ta školska.
Četnik.
sve ti je rekla.
Jah ba, ali isto tako je svaki taj kreten u stanju, dokazano, da široke ruke odalami i raspali po bilo kome, bilo koje vjere, nacije, ili identifikacije bez obzira šta se kunu u svoje srpstvo i pravoslavlje. Ja tek u ratnom Sarajevu shvatih šta znači ona osjećati se ko krme u Teheranu, i to na kvadrat. Četnik udario s brda, balije unutar grada. Pa se pomaknuh u semantici i razumijevanju i stavih ih u kategoriju neljudi. Barem naučismo koje leglo idiota je odrastalo i živi u BiH.
Crystalm
Istina, idiot je idiot, nema to ni veru ni naciju. Dok god ih identifikujemo sa celim narodima ili religijama, tu srecne buducnosti nema. A to je ono sto ljudi obicno rade, neko namerno, a neko zato sto je isprovociran. Pa onda sve ukrug. Takav stav nas je i doveo do nesrece.
zajeban post.
kako vrijeme odmice sve sam fasciniraniji povezansocu religija/etnija sa dominatno gadnim ljudskim osobinama, prokleto su slicni maltene klonirani u mrznji, primitivizmu, agresivnosti, tuposti
petobanka mi je ali mi od 19. godine zivot kontinuirano jebu milimetar po milimetar cetnici, ustase i balije i ne pada im na pamet da stanu ni na tren
spomenu taj fejsbuk, odrasto sa likom, gradski pravoslavac, niakd ali bukvalno nikad nije usho u crkvu, nema niti jednog jedinog rodaka u srbiji, brata mu bukvalno ubila jna, djecaka od 19 godina u Kasarni marshal tito, htjeo kuci mami i tati, bili zajedno u ratu, sve vidio i cuo ko i mi, eno ga u australiji 100 fotki za sastavama srbije, zastavama cetnickih odreda, vazda 3 psta podignuta, oscila kurci palci, potresni statusi za heroje … i kontam mamu ti retardiranu jebem, citavo djetinjstvo zajedno, zadnju zvaku dijelili i ti mene i slicne meni smatras nizim oblikom zivljenja kojem treba iz dana u dan priredivati genocid
sad se iznervirah :(:)