Sejo Sexon: Za rat i raspad Jugoslavije i BiH, krivo selo. Seljački genocid za druga Seju!
This Post Has 10 Comments
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
I'm Jane Doe, bitch!
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Pa ko je doveo politiku nacionalizma i dao joj legitimitet i legalitet nego ruralno. I dan danas to ruralno održava tu i takvu politiku. Sve se to reflektuje na rezultatima izbora, gdje samo u Sarajevu imaš neku zeru urbanog. Pola države Šumska. Mislim pola države je ruralnog karaktera, a i ogroman procenat onog drugog je ruralnog mentaliteta.
S druge strane Nuhanović, kojeg izuzetno cijenim zbog onog njegovog teksta “Mehanika fluida” kao jednog od meni lično najboljih napisanih tekstova na temu stradanja Podrinja, to shvata kao nekakav lični napad i nepotrebno poredi Sarajevo sa Srebrenicom. Čuj da je Sarajevo ljubomorno na stradanja u Srebrenici. I eto po njegovoj priči ispadoše ovi ruralni sve sama gospoda koja se maksimalno prilagodila životu u gradu. Kao da je u nekom paralelnom univerzumu seljadija bacala smeće kroz prozor i čuvala drva u liftu. I to sve jer je on školovan i potiče iz takve porodice, pa konta svi ko on.
A i Sejo je vala malo glup tu. Šta imaš kao pjevač davati političke izjave. On je to sve kad i kad zapisao u svojim pjesmama.
Kranje idiotska izjava, i idiotski pogled na svit. Nacionalizma u gradu ima jednako ko i na selu. Barem danas, kako ja vidin.
Rat je bio u gradovima i u selima. Nacionalistička ideologija je ruralno-urbano fluidna. Niti je isključivo seljačka niti građanska. Vojislav Šešelj je rođen u Sarajevu. Nikola Koljević je rođen u Banja Luci, u porodici sa “građanskim pedigreom”. Velika Srbija, kao projekat, formiran je u Beogradu. Kriviti ruralno za rat je opasno veličanje već dubokih predrasuda. Rezultati izbora ne odražavaju “ruralni” mentalitet već duboki nacionalizam, prisutan u većem dijelu BiH.
Da li će nekome trebati dan ili godina da se prilagodi životu u gradu je sporedno. Prilagodiće se. Nije život u gradu nuklearna fizika. Da li mi čašćavamo naše novije sugrađane sa komentarima tipa: “njima je rat poklon bio”, jer su došli u Sarajevo…da. Kao da je ovdje živjeti nagrada. Većina migracija 90-ih je direktna posljedica etničkog čišćenja. Ti ljudi su izgubili sve, a često i najbliže. Ne vjerujem da je život u Sarajevu dovoljna kompenzacija za gubitak i poniženje. I urbano i ruralno prečesto ode ili nastavi put prema Njemačkoj, Švedskoj, Kanadi, Australiji…
Moje lično mišljenje da mi, Sarajlije, nismo ni svjesni sa koliko prezira se odnosimo prema ruralnom pa i urbanom van Sarajeva. Posebno prema Podrinju i podrinjcima. Foča, Srebrenica, Višegrad imaju dužu istoriju urbanog od Sarajeva. Teško je biti samokritičan prema morbidnim manifestacijama svoje ličnosti. Naše predrasude su duboke i toga kao ljudi trebamo postati svjesni i raditi na tome. Nisam se jednom svađala zbog komentara na žene u dimijama i muškarce sa “seljačkim facama”, zbog komentara na imena npr. Belkisa ili Aludin, zbog zlobnih komentara na ljude koji su preživjeli najgore i sastavljaju svoj život kako najbolje mogu. Ispada da je najveći problem tih ljudi PR. Da se ljepše zovu, da se bolje oblače, da im je ten bolji, nama bi bilo više stalo za njihovu sudbinu tada i sada.
Sa Hasanom Nuhanovićem se duboko suosjećam zbog onoga što se desilo njegovoj porodici i njemu. Kao što se suosjećam sa svima koji su izgubili bližnje. Iznimno ga poštujem zbog načina, sistematičnosti i upornosti sa kojom komunicira svoje iskustvo kako bi mi dobro shvatili šta se desilo. Kako je ono što se njemu desilo moglo da se desi bilo kome od nas da smo bili na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Tekst “Mehanika fluida” je samo jedan tekst dok je njegov cijeli život od jula 1995. posvećen procesiranju i izlaganju teških istina.
Poređenje Sarajeva i Srebrenice, tj. komentar: “Sarajevo nije nikada “oprostilo” Srebrenici što mu je “ukrala” ulogu najveće žrtve, grada heroja, grada mučenika”…ne znam. To je Hasanovo mišljenje i ne dijelim ga. Svakako na njega ima pravo. Ali, ne čini ostatak teksta manje relevantnim.
Tvornicar, slazem se
Nacionalistička retorika definitivno nastaje u urbanom, ali se isto tako i bolje prima u ruralnom. Mislim nećemo se sad praviti djeca pa pričati da je to eto haman isto, jer otkad je ljudi oni bježe sa sela u gradove. I život u gradu je definitivno bogatiji u svakom mogućem smislu (osim možda čistog zraka), jebiga takva je priroda stvari, pruža više mogućnosti. Stoga je i puno vjerovatnije da će neko na selu puno lakše nasjesti na nacionalističku retoriku, ako ništa zato što ima manje alternativa. Uostalom dok su se po Sarajevu organizovali protesti (na kojima se i dan danas spočitava Sarajlijama, kao vidi pičkica oni nešta protestuju), Sokolac je do dana današnjeg ostao jedina opština u državi u kojoj nikad niko mimo SDSa nije pobijedio.
Ma neće se prilagoditi. Dovoljno je vidjeti geta po velikim i ozbiljnijim gradovima Evrope, a kamoli kod nas gdje nije ni ono urbano nešto posebno za pohvaliti. Ja sam piskarao o tome kod sebe na blogu, migracije stanovništva su normalna stvar. Samo što su u normalnim okolnostima te migracije umjerene, u malom broju i već u prvoj generaciji može doći do asimilacije. Kod nas ne da su bile u velikom broju, nego i ona urbana gomila koja je kobiva nekog trebala asimilirati je razgulila negdje. Tako da je došlo samo do premještaja stanovništva iz ruralnih sredina u urbane. I mjesto da Sarajevo s vremenom napreduje, Sarajevo u najboljem slučaju stagnira, da ne kažem nazaduje.
Ma nije samo Saralije, svuda je to po Balkanu tako (a može biti i po svijetu). Ko da Zagrepčani vole Hercegovce ili Beograđani Kosovare (Srbe). Svuđe ti je to tako, kerida mija, svako društvo teži nekoj homogenizaciji i samim tim nije naklono auslenderima. Pogotovo onima koji pružaju otpor asimilaciji. Borg. 😀
Ma i meni je žao što ljudi prolaze kojekakve tragedije, eto da ne budem patetičan i da govorim da je zbog neke ljudskosti, nego čisto iz pragmatičnih razloga jer su ljudi generalno funkcionalniji bez nekih trauma i lakše je živjeti sa njima. Ali s druge strane ne vidim zašto bi ih lične i kolektivne tragedije trebale oslobađati bilo kakve društvene odgovornosti. Imam i ja hejbet loših životnih iskustava, pa ne tražim neke specijalne životne tretmane niti mislim da mi je to izgovor u životu da radim šta hoću bez truna obzira prema drugima.
I ja bih voljela da Sarajevo napreduje…brže. Razloge ne trebamo tražiti samo u ratnim migracijama.
Ne slažemo se na ovu temu, što ne znači da ja tebe i dalje ne gotivim 🙂
Ma i ti si meni draga, a vala ruku na srce i ovo moje piskaranje je zakura. Ako mi vjeruješ da sam kontao da ti rečem da pobrišeš komentar, jer pojma nemam ni šta sam htio reći sa njim, ni šta sam rekao, nit koja mu je svrha. 😀
hahhahhaaaaaa
Ja bih samo da kazem da tramvaj nije u pravu, iako nisam procitao komentar.
kuuler, hahhaaaa