Da odmah raščistimo: ovaj post je na temu pušenje cigareta. Nije tema pušenje kao metafora za seksualnu aktivnost. To odmah da napomenem za ove opterećene, od kojih ja jedna nisam. Vink, vink.

Cigarete su loša navika, ne sporim. Nekoliko puta sam u javnosti prestajala pušiti. U tajnosti, nikada nisam prestala da pušim. Znam da debelo plaćam ovu svoju lošu naviku, monetarno i zdravstveno. Iz nekog razloga, što se više insistira na prestanku pušenja, zabranama i apelima, ja se sve manje pravim da prestajem.

Ova navika, pored kraćenja života i budžeta, dovodi me u mnoge neprilike. Sretna sam da putujem. Nekada na kraći a nekada na duži period. Dio mog pripremnog istraživanja prije odlaska na neku destinaciju je logistika pušenja. Gdje ću biti smještena? S obzirom da se više nigdje ne može pušiti, logično naredno pitanje je gdje ipak mogu pušiti? Kakvi su kulturološki stavovi prema ženama koje zapale cigaru? Da li se ignorišu, ružno gledaju, hapse ili kamenuju?

U Kolombu sam identifikovala logu na krovu zgrade. To je dovelo do svakodnevne borbe sa vranom koja me nije mogla smislit’ a živjela je na tom krovu. Nadalje, javilo se izrazito poboljšanje kondicije uz kašljanje na konto stalnog penjanja.

U Kijevu sam umalo postala žrtva hipotermije, zbog identificiranja pušačke lokacije na balkonu hotela i ugodnoj temperaturi od -15.

U jednom selu u Azerbejdžanu sam umalo postala ljudska žrtva boljoj proljetnoj žetvi. Naime, smatrala sam da sam identifikovala skrovište gdje mogu zapaliti bez brige da će me neko vidjeti. Vjerovatno me ona vrana iz Kolomba ugledala i obavijestila lokalce. Prvo su obilazili lokaciju autima, a zatim su se počeli okupljati. Razišli su se samoinicijativno nakon što su ustanovili da od mene nema nafake i da žetvi pomoći neću.

Na Bledu sam, u nevjerovatnom podvigu atletske sposobnosti koje prethodno nisam bila svjesna, polu-visila sa francuskog balkona kako ne bi aktivirala protupožarni alarm.

Smrazavala sam se, kisnula i kuhala. Krila sam se i tajmirala pušačke podvige kako ne bi bila otkrivena. Garaže, krovovi, stepeništa, napuštene metro stanice, sumnjivi ugostiteljski objekti…neke su od lokacija koje sam prepoznala kao odgovarajuće. Ispoljila sam kvalitete smotane verzije Džejsona Borna u parodijskim podvizima. Radujem se novim pobjedama.