Živjela sam u Italiji par godina. To ne znači da sam bila u Italiji. Obišla sam nekoliko gradova i Siciliju. Što je super, divno i krasno. Ali, išće bezobraznica još. Firenca mi je na pameti već duže vremena. Otimala se, ali dohakala sam joj. Bilo mi je baš krivo što se desio zemljotres i što su ljudi stradali. Dok sam ja laganom turbulencijom i sa paradajz sokom kovala nerealne planove svoje petodnevne posjete Toskani, ljude su izvlačili iz ruševina. Život sebično ide dalje. Krivicu sam potisnula u za to namijenjeni dio uma i bezobzirno nastavila.

Firenca je fokusirana na turiste. Svaki euro, dolar, funta, franak su bitni. Biće da je to razlog neosjetnog žalovanja Toskane, kako bi turisti opušteno trošili. Što i čine. Ima tu turističkog otpora otimačini ali, uštelili su se Italijani. Što ste bliži Duomo di Firenze, to skuplje plaćate piće, hranu, suvenire, zrak…

Al’ znate šta, kada ugledate Duomo, odmah je ta Firenca i ojkanje i jojkanje o istoj, jasnija. Duomo ili Cattedrale di Santa Maria del Fiore građena je 140 godina. Vidi se tu svakojaka inspiracija različitih ljudi. Međutim, u toj šarolikosti nije šizofrena već savršeno uklopljen mozaik. Na Duomo trgu, čuje se samo žagor turista koji sumanuto kruže oko katedrale ili stoje u redu za ulaz. Beskrajnom redu koji čini da život nema smisla.

I zato nisam čekala. Ali sam ušla. Kako, to će se otkriti u serijalu postova o naučenim lekcijama na temu snalaženja u gomili i korupciji.

Duomo obiđen, ja patosirana. Nakon Duoma, red je na Galeriju Akademije i Davida. Prije toga, pojela sam najbolji sendvič ikad’. Uistinu. Stvarno. Fakat. Lampredotto. Što će reći, tripice. Lampredotto je pomogao prebroditi red ispred Galerije. Al’ povrat na investiciju je izuzetan. Kip Davida je proračunato postavljen ispod kupole na dnu dugog hodnika. Možete ne kontati umjetnost i biti emotivni kreten ali, pogled na Davida će vam zaustaviti dah.

Mikelanđelo je dobro ovo otkucao. Kako sam stručno ocijenila. Detalji su nevjerovatni. Napetost je vidljiva po isklesanim venama. Vodići beskrajno objašnjavaju veličinu genitalija, kao da je to ultimativna enigma. Možda je Mikelanđelo kontao da će se ljudi prepasti i osjetiti ugroženim ukoliko budu izloženi metarskom penisu. Prebacujući seksualne frustracije obzervatora, David je lijep i impresivan i nekakav ranjiv da ti bude žao.

Naravno, sve što je izloženo u Galeriji Akademije vrijedi dobro vidjeti i zapamtiti. Međutim, nakon Davida ostatak Galerije je antiklimaks. Bi mi žao što se nikada nisam trudila u crtanju i slikanju. Pa i loš grafit da ostavim iza sebe. Znam!!! Nacrtaću zvrk pite. Kao umjetničku ekspresiju i kao podsjetnik šta sutra ručati.