Kod nas ima značajnog političkog potencijala za diktatora. Ili više njih. Što ne znači da bi se umanjio kvalitet kvantitetom. Svaki od trenutno potencijalnih diktatora bio bi signifikantan u svojoj diktaturi. Očituje se taj potencijal u Čoviću, Dodiku i Radončiću, po mojoj slobodnoj procjeni. Ostali, primarno su okrenuti ka uniji što više nekretnina pod jednim krovovlasnikom i sličnim nestašlucima. Ranije pomenutu trojku lako mogu zamisliti u formiranju tajne policije, instaliranju svojih portreta i statua, otimanju djevica, odgajanju ludih nasljednika, pozlaćivanju wc šolja i tako dalje. Za sada je to još uvijek pa gotovo stidljiva, opštinsko-regionalno-entitetska mini-diktatura. Znate šta kažu: gdje ima volje, ima i načina. Učiniće oni zajedno, jedni za drugog puno više koraka naprijed nego nazad. Ili nazad nego naprijed. Nisam sigurna. Zavisi šta ko voli. Uzajamno će voditi ljubav a nas će da karaju.