Sarajevo ima svoju mikroklimu. Pola godine bez sunca. 120 dana noći. Jače od Reykjavika, samo bez derneka. Superiornije od Anchorage-a, samo veća gužva. Zrak koji dišemo, jedemo. Optimisti mogu prepoznati priliku da se pojedeni ugalj u crijevima može pretvoriti u dijamant. Uz adekvatni pritisak.

A pritiska, ne manjka. U Sarajevu, život je upravljanje rizikom. Formiranje rezervi vode, kupovina pištaljki za odbijanje čopora cuka, strateška priprema za dan bez automobila, kursevi samoodbrane…Dan je ispunjen strategijom i taktikom. Rješavanja neposrednog problema. Nemamo vremena za planiranje procesa boljeg života. Izuzev odluke da se ode. A kada odeš, nisi tu. Onako, Grunfovski. Problem manje za ušljive Administracije. Administracije golemog aparatusa krađe. Odlazak mladih, odnosno “odliv mozgova”, nije problem za Administraciju. Glava manje koja će, potencijalno, participirati u procesu klistriranja Administracije od prekomjernog, a istovremeno lošeg, administriranja.

I tako, vrijeme u Sarajevu stiče posebne karakteristike. Klimatski i dinamički. Guši svoje građane česticama koje ne trebaju boraviti u plućima. Teče ubrzano i usporeno. Jer je svaki dan nategnuti nerv. Jer se ništa ne mijenja.

Za Administraciju, rješenje jednog problema otvara drugi. Politički i finansijski. Pošalješ kontrolu da isključi neregistrovane potrošače vode – npr. gomile autopraonica, ostavljaš te ljude bez posla. Dodatno, Administracija se ne želi uvlačiti u sudskioku krivičnih prijava protiv potkupljenih administratora. Pošalješ GRAS u stečaj ili otvoriš novu firmu javnog gradskog prevoza, i imaš hiljadu i po ljudi koji ti vrište ispod prozora i koji će potom na biro.

I tako dalje. Administracija bira ne započeto nešto, kako to nešto ne bi završili. Jer je puno posla. Jer se mora kontati. Ili, možda, samo guglirati. Ovako, mogu se posvetiti razradi metoda mazijanja po osnovu dnevnica, upotrebe privatnih vozila u službene svrhe, članstva u komisijama posvećenim nedjelovanju dok ih ugalj ne poguši. Dok ih cuke ne popapaju. Dok ih očajnik ne zbode. Dok ih auto ne pokupi. Njih i sve nas. Svi smo mi Administracija.