Novi svjetski poredak je naziv teorije zavjere skovane još prije tridesetak godina. Dakle, novi svjetski poredak i nije tako novi.

Uvijek je neki svjetski poredak. Od nastanka civilizacije i u zavisnosti od znanog svijeta. Nekada je svjetski poredak vladao obalom istočne Afrike, pa Srednjim istokom, pa je dodao Grčku, pa Rim i itd. Teritorija svjetskog poretka se širila, dok nismo počupali gotovo svu zemljicu našim šapicama. Gdje su ljudi, tu je i nekakav poredak.

Oni dovoljno surovi za prisvajanja zemljice i brutalnog potčinavanja stiču pravo na uspostavljanje svjetskog poretka, od kada nam je kičma ojačala te smo se uspravili na dvije noge. Ničega novoga nema u novom svjetskom poretku, izuzev mete pohlepe.

Uzimajući u obzir našu sveopšti nedostatak pameti, sveprisutnu lijenost i strah od krepavanja, nije teško pomisliti da određena tipa ljudi vjeruje u generacijsko pravo na vladanje. Vjeruju u svoju odabranost i odabranost njihov predaka i potomaka. Tako, nevjerovatno ali istinito, još uvijek postoje monarhije.

Parlamentarne monarhije su stvar šminke, tradicije te potrebe nacije da se osjećaju starom i moćnom. Međutim, samo postojanje monarhija čini teoriju da određena grupa ljudi generacijama upravlja svijetom nešto malo vjerovatnijom.

Možda. Možda je sve što se dešava rezultat dobro promišljenje, isplanirane i precizne zavjere nekoliko stotina porodica. Možda su ratovi, virusi, siromaštvo sastojci manipulacije većeg dijela čovječanstva u hroničnu potčinjenost. Možda svjetski poredak znači nešto više od prisvajanja zemljišta, pristupa nafti, vojnog pozicioniranja, profita…Možda. Možda svjetski poredak nije rezultat serije zajeba, kratkoročnog razmišljanja, rasizma, nacionalizma, ljudske ljubavi ka sili i nasilju, nezrelosti i drčenja. Svakako je lakše usvojiti pristup da neko drugi, neko moćan i nedokučiv upravlja našim životima i da se tu ne može ništa učiniti. Na taj način, možemo se lijeno saživiti sa sopstvenim zajebima, kratkoročnim razmišljanjem, rasizmom, nacionalizmom, ljubavi ka sili i nasilju, nezrelosti i drčenjem. Jer, ko smo mi da se bunimo.