Vrijeme je bilo super, tu nedelju. Rođendan je prošao mirno i dostojanstveno. Nadasve, staloženo i sunčano. Ne kao prethodni noćni i mračni rođendani koji su, u nekoliko navrata, zahtjevali medicinske intervencije. Ceremonijalno se jelo i pilo, do sumraka. Potom sam odmarščaršijala kući. Gdje sam dočekala zoru uz opetovanje -I will follow- na pravo glasno i na slušalice. Plesala sam epileptičnim stilom osamdesetih. Ne samo kroz muziku. Plesala sam i kroz sjećanja i kroz uspomene i kroz ljubavi i kroz odluke i kroz pubertet i kroz dvadesete i kroz tridesete. U srednje godine. Bilo je dobro. Bilo je tekile.