Napokon spektakularno dobra vijest. Zbogom ljetovanju u Brelima, 452b – dolazim. Nadam se da me tvoja atmosfera neće, po dolasku, skuhati metanom i prožderati kiselinom. Što je prirodni ekvivalent cijenovnoj politici Hrvatske ljeti. Naravno, teoretski znam da nikada neću sletiti na Kepler-452b i da je Kepler-452b zaista traumatičan naziv za planetu (svaka čast Kepleru ali, prezime ti nije melodično – jednostavno nije), ali sretna sam što smo se ušmekali.

Najavljenu NASA-inu konferenciju za novinare pratila sam tokom svog kratkog boravka u Tirani i sa većernjom temperaturom od 42 stepena celzijusa. Pomislila sam: SUPER…Ima li tamo proljeća i normalnog ljeta? Jer ga na ovoj planeti definitvno više nema. Zabilježila sam datum na kalendaru (23.07.) i obećala sebi da ću zapamtiti gdje sam se nalazila kada sam čula vijest. U hotelskoj sobi sa kadom u sredini (odmah pored kreveta). Moderna estetika valjda smatra lijepim veliki lavor između plakara i kreveta. Hotelski kreativci očito nisu uzeli u obzir nemirne kupače i rizik poplave. Da ne pominjem brojne lakše i teže povrede tokom polubudnog kretanja.

Kratkoročno, prepoznavanje Kepler-452b kao potencijalno nastanjive planete sa mogućnosti nastanka i održavanja inteligentnog života možda i nema neko veće značenje. Kratkoročno, u smislu da i dalje treba u pekaru po hljeb, na posao po platu i moliti nekoga za seks. Dugoročno a i srednjoročno, sve je drugačije.

Naravno da su racionalne pretpostavke da inteligentni život postoji u ovom ogromnom svemiru čiji promil nismo ni uslikali. Ali sada, sada znamo prvu potencijalnu lokaciju za ono što mi smatramo inteligentnim životom. Vjerovatnoća da nismo sami u svemiru se značajno udebljala. Očekivala sam da će, sutradan, svi pričati o tome. Međutim, vodeća tema je bila neka tekma, pa onda transsibirska željeznica. Nakon što sam načela temu 452b-a, samo je gricnula, osjetila sam urušavanje svog krhkog kredibiliteta izloženog pogledima koji govore: “jebote, ona voli one ratove zvijezda ili zvjezdane ratove i skroz se loži na neku izmišljenu planetu”. Nakon dvominutnog procesiranja, nastavila sam sa…dobra ona tekma, baš su navijači bili glasni…glasniji od transsibirske željeznice…haha.

Mi tu planetu nazivamo Kepler-452b. Baš me zanima kako su Keplerani nazvali nas. Nadam se da nije nešto u fazonu – potencijalno dobra Pita od Mesa.