…i niko se ne kikoće a kamoli grohotom smije. Postali smo prejaka drama da bi se sami sebi smijali. Ali, zato se sada sto posto možemo fokusirati na druge. Ranije je to bio neki racio od pedeset posto smijanja drugima a pedeset posto smijanja sebi. Nužno je smijanje i vrijeđanje usmjeriti van našeg genetskog bazena. Ono je mnogo napaćeno i poprilično monotono. Pa čak i kada je gej. Pošto želimo u eu, onda ne bi trebali baš šenlučit po francuskoj higijeni, nordijskoj naivnosti, talijanskom kukavičluku, njemačkom terminatorizmu i itd. I ostali kontinenti nam mogu zatrebati. U zavisnosti od puhanja vjerskih i finansijskih vjetrova. Znači, humor i ruganje bez glutena. Kome se i čemu preostaje smijati i rugati? Bakterijama i mahovini. Superiorne su vrste, pa nam se može.