Kaže jedan članak na klixu ovako

“Istraživanje o kvaliteti života studenata u Hrvatskoj pokazalo je da su oni uglavnom zadovoljni svojim životom i izborom studija, ali se često osjećaju umorno i iscrpljeno.”

Ono kontam, baš mi je žao. Kako će 40 godina raditi, ako su već dobrano sprženi. Otišla dalje da kontam kako je život okrutan i kako rahatluh traje maksimalno od 0 do 5 godine, van ratnih zona i ekstremnog siromaštva. Otišla još dalje pa kontam kako sa pet godina ne znaš da si rahat a mogu ti se desiti pljuskavice, zaušnjaci a možeš da ne dobiješ biciklo. Otišla još još dalje pa kontam kako je život kolekcija razočarenja i kako je depresija, zapravo, realno i normalno stanje u skladu sa generalnim okolnostima te zaključila da je važno održati stabilnosti i konzistentnost u depresiji, radi okoline i njihovih očekivanja.

Potom, nastavih da čitam

“…a broj spolnih partnera u posljednjih godinu dana kretao se od jedan do 34.”

Kako da kažem, možda je čista spekulacija ali moguće je….dakle, moguće je da razlog umora i iscrpljenosti studenata u Hrvatskoj leži u 34 spolna partnera sa kojima se ležalo i djelovalo.

Empatijo, prvo pročitaj pa reci mamicu vam.