Kung fu je, kažu, svaki proces koji traži strpljenje, vrijeme i energiju da bi se zaključio. Činjenica je da transformacija ere bitisanja, uz svakodnevnicu nerava kroz nozdrvu, u eru življenja jeste kung fu. Mirno i staloženo smo prihvatili pravila ove ere. Prihvatili smo pravila plaćanja radnog mjesta, pravilo kolektivne moći žilave političke hobotnice, pravilo bespomoćnosti pred nasilnicima, sveukupno pravilo donjosti većine. Sve smo to prihvatili ono budistički. I skroz kung fu. K'o da nam se sviđa. Međutim, i kung fu popizdi. Pa se potuče. Zajebano. Ali… Nisu ovo bili kung fu izbori. Nema tu materijala za kung fu procesa. Ima tu krakova hobotnice koji još nisu dinastije zasnovali i unuke uhljebili. Ima tu još divljih ega koji moraju ali moraju biti predsjednici nečega. Ima ovdje još autoputa za ukrasti, pomoći za omrsiti, javnog dobra za odjavniti. Rijetke su države sa kung fu političarima. Možda ih i nema. Možda je rijetka pojava plemenitih političara iluzija istorije i literature za mlade odrasle. Naučna fantastika je uspjela proizvesti samo nekoliko, a jedna od njih se udala za Darth Vadera i glave joj je doš'o. Tamna strana pojela je kung fu. Nadam se da će jutro donijeti kung fu u politiku. Ako ne donese kung fu, hoće Darth Vadera…garant.