Bajke publiku nalaze u mnogim formama. Slikovnice, knjige, filmovi, crtici. Fantazije sa neupitnim ili upitnim ili nikakvim moralnim ucenjem. Pune ljepoga, ruznoga, nadnaravnog, naravnog. Standardi su borba dobrog ekvivalenta u mladosti i loseg ekvivalenta u starosti. To je vec obradjenja tema. Medjutim, zanemaren je jos jedan neiscrpan izvor bajki. Fantazije nasih dudova, nasih neodraslih i odraslih lovaca na nekakve hormonske poene. Broj poena koji se nastoji prikupiti i pripadajuci ulozeni trud u bajke, proporcionalan je kratkorocnom cilju. Igra ili zgoditak. Neki dudovi samo zele biti herojima na dan, dodijeliti sebi tu ulogu tokom razgovora sa dudessom u kafani, tokom poslovnog rucka, tokom kafe. Zele, a ono barem na kratko, biti dio Igre Tronova i impresionirati dudessu svojim avanturama, borbama i pobjedama. Rekreativno. Te bajke su, dakako, neuvjerljive ali imaju neku bazu u realnosti. Bili su nada BiH fudbala, ali ih je povreda zeznula. Putovali su u Italiju po ferari, ali bilo im je mrsko peglati se sa papirologijom. Svojim su rukama sagradili vikendicu ali, komsija unistava prilaz. Imao je bend i sto mogucih hitova ali, nisu se mogli dogovoriti oko para. Ako dude igra radi igre, price su teoretski izvodive i neostvarenje je obrazlozeno. Neotkrivena velicina, neopjevani heroj, neotpjevani hit. Ako dude puca na gol, price se otimaju kontroli. Gube dodir sa logikom a, katkad i zakonima fizike. Dude ima neogranicen pristup lokalnim i internacionalnim centrima moci. On je rekao Sejdicu i Finciju kako da se ponasaju i na sta da se zale. Sve ljepotice regionalnih medija bile su njegove. Tokom jednog vikenda. Pofalici mu pripadaju. Ne gruntovno ali, povratice pofalice uz zahvalnice. Napisao je tri knjige ali, mrsko mu se peglati sa izdavacima. Iako je svjestan svog talenta i za kakvo blago uskracuje svijet. Clan je Mense i nindza kada hoce. Svako zensko koje dotakne postane opsjednuto njime i prati ga svuda. To je prosto proklestvo njegovog slucajnog i razuzdanog sarma. Konta cijelog Nikola Teslu jer mu je posao u banci intelektualno blah. Skakao je padobranom kroz jonosferu i osjetio dejstvo haarpa. Ove su me bajke dugo neizmjerno zabavljale. Momenat kada stvarnost postaje fikcija je jasan i cak sam se radovala pocetku bajke. Jasan uvid u neciju kreativnost i sta su dudovi zeljeli biti kada odrastu. A i vrijeme brze prodje. Rutinski sam postavljala pitanja i potpitanja. Ponekad folirala suspendovanje nevjerice, u zavisnosti od potreba bajke. Toliki trud zasluzuje neku varijaciju izjave: pa ti si tako poseban. Kao i mnogo toga sto se preko noci mijenja, poput nivoa socijalne nervoze i mladeza, tako se i ovaj izvor bajki pretvorio u septicku jamu. Prelaz price iz stvarnosti u fikciju cujem kao zvuk naprdjivanja tik pred nastup dijareje. Nestanem s lokaliteta brze nego se izgovori: bio jednom jedan.