facijalne tetovaze. Tokom recentnog drustvenoekonomskog skoka u zemlju cokolada, satova, rasporeda i cistog zraka (da bude jasno kao svicarsko nebo, u pitanju je Svicarska), uocila sam znacajnu frekventnost odredjene metode zaskakanja individualizma. Tetoviranje lica. Nastojanje biti posebnim koristeci, po nekima, tako radikalnu metodu i nije vise tako posebno. Cini se da su tetovirana lica zastupljenija od bilo kojih nebijelih. Cini se da predstavljaju jos jednu manjinu, protiv kojih ce bijela populacija izvjesno pokrenuti neki referendum za nesto. Tipa, okej…lica se mogu tetovirati sve dok se tetoviraju neke pozitivne poruke. Na primjer: no smoking ili koristi kondom ili ne dzamijama. Po prvom sretanju tetoviranog lica pomislila sam – ovo je sigurno neki tetovaza neimar. Nosi svoj zanat na licu. Drugo, trece, cetvrto tetovirano lice i shvatih da je u pitanju trend. Tetovaze su raznolike i pokrivaju sirok dijapazon emocija i namjera. Od seksa do katane. Unutra je vani a nanesena maska obara svaku kamuflazu. Kako se to desi, uz pivo se nekako porazgovara sa jednim od tetoviranih lica. Sve suze i strijelice. Rece da je tetoviranje lica za njega katarza i da se tim procesom odjebao od ogledala. Rece da za Maore svaka tetovaza na licu oznacava novi pocetak. Rece da je dobio licnost a izgubio posao. Rece da zivi na socijali i oslobodjen tastine. Iako vrlo zanimljivo za gledati, obrazlozenje mi je bilo suplje. Prije tetovaza, sigurno nikada vise paznje nije privukao a vise suknji povukao sa pricom o rastakanju ega. Sve do jedne, strijelice na licu pokazuju na jug. Rekoh mu, jedan je Chakotay. Nije me skont'o.