Gugutati o putovanjima, dojmovima i dozivljajima od mene trazi neki vremenski otklon. Ono, ne mogu odmah ujutro. A i drzi me ovo neko tripovanje krivnje sto se setam dok se narod desava. Izmedju obrade dojmova i krivice, moram nesto i promuhabetit. Naime, prva stvar koju sam uocila hmmm….pardon…druga stvar koju sam uocila vukuci kofer kroz Cirih je da su im i oblaci organizovani. Onako, svi fino poslozeni po velicini i bjelini. Rijetki tvornicki dimnjaci ispustaju bijeli i pjurificirani dim koji se, kompromisno, sinergise sa prethodno organizovanim oblacima. Trece sto sam primjetila, golubovi ne kaku a galebovi su ekstra ljubazni. Cetvrto, ljudi su opusteni i djeluju onako kao da ih generalno zaboli za sve. Ne grce se oko razlicitih vrsta transakcija i vole sta vole. I jah jos to… rekli su da ce voz krenuti u 14.02 i krenuo je u 14.02. Sto jest…jest.