Pravo volim SMS-ove. Smatram SMS-ove pobjedom komunikacijske prakticnosti. Mrzim telefonske razgovore. Postanem nestrpljiva, prekidam ljude, slabo cujem. Govorim – aha aha a mislim – reci vise. SMS-ovi insistiraju na jednostavnosti i preciznosti. Ko, sta, kada, gdje. Medjutim, kao i sve fantasticno, SMS-ovi imaju svoju mracnu stranu, a granica je tanka. Samo jedan znak vise i SMS prestaje biti plemeniti nosilac dogovora. Jedan znak vise i mracna sila slova pretvara u crni blok ocaja, vadiona, apela i kriza. Fokus je proporcionalan velicini medija. Tako nasa koncentracija opada krecuci se od kino ekrana preko tv-a, monitora, tableta, mobitela. Po prijemu dugog SMS-a, primaoc zna da je u pitanju neka teska tema ili neko nesto pokusava prodati. Mozda policu osiguranja a mozda sebe. A mracna sila SMS-a je trajna. Svaka pijana nebuloza, svako – nisam ja to -, svako – hosh ovo hosh ono -ostaje zabiljezeno kao dugovjecni dokaz gluposti. Zamke su mnoge a prsti nisu voda.