Poslalo ga nesto. Zene su posrtale i padale po sopstvenoj sreci, zapetljane od shoka. Hodao je dovoljno sporo da svaki detalj njegovog, k'o izumljenog oblika, bude jasan i glasan kao vrisak. Ceznje su se poklopile i sinhronizovale. Zatomljeni uzdah stotina zena putovao je kroz tisinu. Tisinu glasnu k'o da se sama Ekstaza ukazala pa kazala: JOJ! Podnevno sunce mazilo je supermensku kozu. Previsok sa prosjecna vrata, ramena lijepo pogrbljena po navici taman da jos pojasne svoju satorsku formu. Premlad za budale, prestar za amatera. Profesionalno kombinovana odjeca bunila se od stida sto ga pokriva. Sve lijepe mirise, zarobio je oko sebe. Prosli su sati, a on jos uvijek prolazi. Hvala velikom prasku, hvala soli meteora, hvala atmosferi, hvala evoluciji. Bas ste ga potrefili.