Mislim da je bila 1999. godina. Petkom od 20h prikazivala se serija Od Zemlje do Mjeseca. Gladna derneka, ljubljenja i hamburgera, kako i prilici osobi u ranim dvadesetim, tri mjeseca petaka sam poricala fizicke apetite i ostajala kuci petkom navecer. Da malo nahranim dusu. Iako zagadjena nepotrebnim i meni neshvatljivim vjestackim patriotizmom, serija je odlicna…vrhunska…Izuzetan prikaz Gemini i Apollo programa odlaska na Mjesec. Primila sam se na astronaute k'o upitnici na Lagumdziju. 14 godina kasnije, ili tinejdzer kasnije, ponovo sam pogledala seriju. Ovaj put sita derneka, ljubljenja i hamburgera, 12 episoda je proslo tokom vikenda koji mi, inace, nista ne bi znacio. Ljubav je i dalje tu. Sest slijetanja na Mjesec. Odusevljenje je i dalje tu. U svoj toj ljubavi i odusevljenju, morala sam naci razocarenje kako i prilici osobi u kasnim tridesetim. Uspjela. Napravismo od Mjeseca parkiraliste i zajebavaliste. Ostavili smo tri rovera, sest lunarnih modula, pet orbitera, desetak ruskih letilica, loptice za golf, zastavu i jos svasta nesto. Za tri-cetiri godine, 4 milijarde godina rahat mjesec, koloniziran je za ulogu otpada. Ako smo uspjeli unerediti tristo hiljada kilometara daleku teritoriju, sta smo uradili na blizinu? Trenutno, 19.000 komada smeca vecih od 5 cm i 300.000 komada smeca manjih od 1 cm je u orbiti oko Zemlje. Da ne govorimo o buducem smecu, satelitima, teleskopima i itd. Bez umanjenja znacaja satelita, teleskopa za nasu nauku i nasu komociju, saobracaj je katastrofalan. Premisa filma Gravitacija sasvim je prihvatljiva cak i ako izuzmemo nelogicnost ruske odluke da raznese satelit nacinom i vremenskim okvirom koji je prikazan u filmu. Iz perspektive obzervatora smeca, vrsta sisavca parazita ostavlja za sobom fekalije bilo kuda da se krece. Od vrste koja ne moze da kontrolise gdje ostavlja metalna govna, previse je ambiciozno ocekivati pristojnost u komunikaciji, postupcima i generalnom procesu razmisljanja. Ili ocekivati pristojan post.