Istinski me tjesi teorija o paralelnim svjetovima. U stvari, postoji vise teorija. Svaka mi je dobra. Jedna od teorija navodi da se atomi u svemiru mogu kombinovati na ogranicen broj nacina. Uzimajuci kao cinjenicu da je svemir bez kraja ili barem nama mjerljivog kraja, onda mora postojati minimalno jos jedna a vjerovatno desetine planeta Zemlji sa svima nama na njoj. Na nekima od tih planeta Zemlji nista se i niko ne razlikuje od ove nase planete i nas ‘vakih kak'i smo. Na ostalim, postoji mogucnost manjih varijacija. Na primjer, u neku nedelju juna 1999, skrenuh lijevo a ne desno i sada sam na Mauiju pijem kahluau i svjesno peglam decka u ranim 20-im kako sam u neku nedelju juna 1999 skrenula lijevo a ne desno i sada decko ima cast da bude ispeglan. Sa casicom visnjevace u Sarajevu, nazdravljam drugoj sebi sa kahluom na Mauiju. Simultano ja u Sarajevu i ja na Mauiju velicanstveno elegantnim pokretom dizem srednji prst Dodiku politicaru ovdje i Dodiku vozacu kamiona na drugoj Zemlji. Druga ja na Mauiju nikada za covjeka nije cula niti ce se sa njim susresti ali, zna da je to moralno ispravna i neophodna gesta. Ova ja iz nemoci personificira svo lose svoje sadasnjice i atavisticku politicku i nacionalnu ideju. Al’ zato na Mauiju nema cevapa. Ni GRAS-a. Ja bez to dvoje ne bi mogla zivit’!
Uh, umalo zaboravih rec'…na nekoj od Zemlji i Lou Reed jos uvijek svira.