Nedavno me ono bas dugogodisnja prijateljica pitala zasto volim Star Trek. Pitala me sa samokontrolom i ogranicenim neosudjivanjem. Pitala, sa dobro ukopanom sumnjom da nisam samo povrsni zrnac polumasovne furke i da se ne odricem zvjezdanih staza u sklopu histerije odrzavanja iluzije mladosti. Odgovorila sam sabrano koliko sam mogla, tako nepripremljena. Uopste me ne iznenadjuje sto je serija toliko voljena, toliko dugo, od tako puno ljudi. Freskica iluzije nase evolucije. Gdje Federacija znaci puno vise i pokriva puno vise teritorije od ove nase. Gdje nisu ujedinjene samo ljudske rase i nacije vec i cijele planete. Gdje se razlicitost ne samo prihvata vec odobrava. Gdje je dostojanstvo i casnost primarna i obavezujuca. Gdje se kukavicluk ne prihvata a odgovornost za sopostvene postupke je standard. Gdje su znanje i nauka prioritet, a vojska istrazivaci. Gdje su svi u formi i niko ne izgleda totalno smjesno u tajicama. Direktive Ujedinjene Federacije Planeta bi se bez problema mogle prevesti u ustav drzave, statut preduzeca i univerziteta. Naravno da sam fan. Misljenja sam da se serija treba prikazivati kao obavezna video lektira u osnovnim skolama. Suociti dvije skole pod istim krovom i fasisticke edukatore sa pozitivnom fantazijom zdravih apetita. Samo u ovom presmjesno brutalnom svijetu se legitimno rugati trekijima.
This Post Has 6 Comments
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Skidam ti pet kapa.
live long and prosper 🙂
razdragani citalac te pozdravlja…
ps. nasa kraljica plaze je negdje oko aksama pokazala savrsene grudi, hanuma i ja s pucine pratili prizor, sutradan je vise nije bilo
propali, belaj bio neki…garant
IMA JEDNA ZEMLJA NA BRDOVITOM BALKANU
Ima na Balkanu jedna zemlja koja se graniči sama sa sobom.
Gdje žive najljepše žene, a natalitet opada.
Gdje nezaposleni najviše rade.
Gdje na najplodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju.
Gdje vozovi kasne po redu vožnje.
Gdje svi igraju fudbal, a pobjeđuju u vaterpolu, košarci, rukometu
ili odbojci.
Gdje svi žure na posao, a niko ne stiže na vrijeme.
Gdje osmočasovno radno vrijeme traje 12 sati.
Gdje je zdravstvo besplatno, a liječenje skupo.
Gdje su novinari slobodni da napišu šta god im se naredi.
Gdje je svjetska kriza dobila državljanstvo.
Gdje su javne nabavke tajne, a državne tajne javne.
Gdje se ratovi nikad ne završavaju.
Gdje se istorija ponavlja svaki dan.
Gdje su najbogatiji oni koji nikad nisu radili.
Gdje je strana valuta uzeta za domaću.
Gdje preziru ateiste, a psuju Boga.
Gdje pametne proglašavaju ludacima, a ludake sposobnima.
Gdje nepismeni pišu istoriju.
Gdje su zakoni nezakoniti, a anarhija normalno stanje.
Gdje vlast prezire građane kao neželjene svjedoke.
Gdje narod živi od prošlosti, jer na sadašnjost nema pravo.
Gdje se svako svakome smješka, a niko nikome ne želi dobro.
Gdje sudski postupci traju duže od života.
Gdje su samo poplave način navodnjavanja zemljišta.
Gdje prizivaju diktatora, a demokratiju smatraju porezom na budale…
Na koju god zemlju si pomislio, pogodio si!
Nepoznati autor
I šta ona na to?