Nakon sedamdeset sati provedenih na plazi, mogu sa sigurnosti reci da valjutanje po istoj u zajednici nepoznatih koja se krece od deset do hiljadu, nije covjekovo prirodno stanje. Tvrdnja da niko nije otok u ovim okolnostima prestaje imati smisla. Okruzenje skoro golih nepoznatih ljudi, prisluskivanje razgovora koji su cesto-najcesce vrlo intimni, upoznavanje sa tudjim oziljcima i dinamikom romanticnih relacija sigurno nije zeljeni ambijent vecine. Ako jeste, vrijeme je za promjene.
Ovogodisnji plazni period nije bio nista drugaciji od prethodnih. Dok sam se pravila da citam Kratku Istoriju Vremena, preko mene su se valjutali tudji sesiri, siroka paleta paprinih i vlaznih maramica, komadici tudje oguljene koze i delikatesni razgovori uspaljenih tinejdzera koji su na planeti seksa i rakije. Prilikom bjezanja u more pravila sam se da ne vidim chunodrzace, picocheshache i vako-nako rolanje parova u plicim i dubljim vodama. Smijala sam se pozerima koji su 11 mjeseci vjezbali da postignu linije koje ce paradirati pazljivo odvjezbanom koreografijom ulaska i izlaska iz vode. A onda sam sebe uhvatila kako se lagano izvijam, prolazeci prstima kroz kosu pazeci na razmak koraka kako bi sto elegantnije aterirala na lezaljku, pa sam se prestala smijati drugima a pocela se smijati sebi.
Drugi zabrinjavajuci elemenat plaznog grilovanja bio je momenat preispitivanja sopstvene seksualne orijentacije promatranjem kratke predstave jedne vrlo atraktivne plazne kraljice koju je priredila pumpajuci dusek u tangama, na strateskoj plaznoj koti. Zajedno sa cjelokupnom muskom a sigurno i mnogobrojnom zenskom publikom, pokretima glave sam pratila ritam njenjih guzova i kretanje njene duge, tamne kose po dnu ledja. Kao i u slicnim momentima, pocela sam u sebi ponavljati Matthew Fox, Thomas Jane, Christopher Meloni i druga imena alfa muzjaka kojih sam se mogla sjetiti, i to po abecednom redu. Zatvorila sam oci i slusala hor zenskih glasova za oktavu visih sigurna sam, nastojeci da skrenu paznju svojih partnera na djecu, oblake i vrijeme za uzinu. Desio se talas skidanja u toples koji je imao vrlo limitiran efekt sve dok kraljica plaze nije otputovala na svom napumpanom duseku.
Odem da se odmorim a vratim se umorna od izbjegavanja sudara sa otpatcima, puna suvisnih informacija, nezeljenih uspomena i duboko uzrujana slikom plazne kraljice koja je izazvala tako slozen intenri konflikt koji cu rjesavati dugo vremena, najverovatnije uz strucnu pomoc.
S obzirom da na ovom planetu nema dovoljno plaza za individualnu ili porodicnu okupaciju, a u nama gori potreba za samozrtvovanje grilu sa zacinom morske soli, vapim za sistemom. Ukoliko bi se uspostavio plazni sistem koji podrazumjeva potpunu tisinu te uniformno rotiranje po peskirima razmaknutim u propisanim razmjerama kako bi se postigao efekat ne susretanja sa tudjim pogledom na dovoljno raspolozivom licnom prostoru te ulazak i izlazak iz vode u dvaesetominutnim intervalima 5% plazne populacije dok je ostatak na stomaku, mislim da bi me takav odmor zainteresovao. Do tada cu eksperimentisati, mislim sa destinacijama.
Jebesh anarhiju, zbunjuje.
Ja stalno trljam kako su zene ugrozene na plazi. I jesu. Ali su ugrozene od drugih zena, ne od muskaraca. 🙂
Nisi valjda bila na plazi svih ovih osam mjeseci i deset dana??
rudan, smatram da je ugrozenost jednaka i obostrana :)))