koliko je tridesetipet minus deset?

Volim ih mlade i svjeze. Ne stidim se priznati. Jos jedna stavka u jednakosti spolova. I muskarci vole mlade i svjeze. Oni se ne stide to i priznati osim ako se otvori prilika za ukusnim, mada zrelim, zalogajcicem. Potreba za mladosti je tu u svima nama, kada se istoj kalendarski kaze zbogom. Neki od nas zeli biti ponovo mladi, neki od nas pokusavaju odrzati privid mladosti a neki od nas zele biti blizu mladosti k'o da je zarazna. Neki, pak, kombinuju. Rijetki su i cijenjeni oni koji ne mare za godine, koji svoje godisnje korake shvataju kao prirodni proces bez analiziranja promjena na tijelu i straha od gubitka neke od mnogobrojnih bitaka od mladje i superiornije vrste homo sapiens sapiens sapiensa. Ako ih ne mozes pobjediti, pridruzi im se. Njihova dvadeset i nesto malo cvrsta tijela, glatka koza, bez tragova taloga lose hrane, lose cuge, losih cigara, losih odluka, nepresusna energija i potreba da nauce gotovo je obavezujuca za homo seniora. Lako impresionirani, pokusace pojesti oblake ako im se kaze da je to put prema sedmom nebu. Hmmm….opet generalizacija. Nije dobro. Ali, generalizacija ima mjesta kada govorimo o pripadnicima iste vrste. DNK nam je zakucana prolaznosti a elektrika koja nas animira putuje sporije. Impuls koji mi kaze "ovo je lijepo" desi se brze kada je objekt nategnuti koktel savrseno oblikovanih misica koji prsti od zdravlja i potencije. To je jednostavno tako. Al’ ono sto nas godine mogu nacuiti je vjestina blefiranja. Odblefiracu da znam sta zelim, da poznajem vina i sireve, da mogu biti dobra kao andjeo ali i vrlo vrlo nevaljala. Odblefiracu za par minuta na tom svjezem ramenu koji mirise na sunce.

Related Posts

This Post Has 3 Comments

Komentariši