SRETNI SAT! Taj pagansko-zapadnjacki obicaj ucviljenih japija koji teze ritualu plodnosti uz zvukove trip-bitch-hopa ubijajuci zadnje tragove sna o studiju fotografije u Pragu , hinjski je doputovao i u nas grad. Bogu alkohola i necistog chipsa u vrijeme kada djeca idu na balet ili trening, mole se mnogi kako sam se imala priliku uvjeriti. Vidljiv je i poseban stajling opustene napucanosti. Decki nose prsluke po uzoru Justinovom a cure ne nose nista. Sve ovo zvuci kao da sam ojadjena, nezadovoljna i mrzovoljna. Ali, ne…uopce. Uzivala sam. Drago mi je sto je jos jedna granica probijena. Drago mi je sto se sati formalno nazivaju sretnim. Drago mi je jer, dan je duzi kada se posmatra kroz flasu tekile a mjesec uvijek pun i zvijezde sjajne uz visnjevacu na jeziku. Tiranija pocinje liciti na slobodu a sedmica nema tezinu zamka na glavi. Sve je to dobro. GOOD TIMES!

Sto bi rekao taksista nesto kasnije, inspiriran nelogikom: srijeda je gora od cetvrtka, cetvrtak je gori od petka, petak je gori od subote a subota je najgora.