Ne vjerujem u Novu Godinu. Ali, Nova Godina vjeruje u mene. Zato je i ispostujem. Za svaki slucaj. Ispostujem je ali, zna ona da ja to ne mislim. Zna onda da ja u sebi govorim: Kucko, brza si. Taj izaledjni prezir prema gospoji izvlaci najgore iz mene. Nekada je to bilo monstruozno opijanje koje se zavrsavalo mojim saketanjem zraka. K'o da se moze vrijeme pretuci. Zadnjih godina, radi se o kud i kamo mirnijem protestu. Jednostavno, necu raditi nista. Leci cu ispred Nove Godine k'o ispred tenka, u protestu. Ako ce nastaviti, nek’ me pregazi. Al’ ne haje Nova Godina za ljudske zrtve. Dakle, sklonim joj se s puta. U zadnjoj sekudni prevrnem se ka televiziji. Popljujem sve na ekranu i svim programima. Popljujem voditelje, pjevace, pjesme, filmove, rezisere, glumce, montazere, reklame, scenariste, scenografe, producente, prevodioce, sekretare i sekretarice. Kvalitet novogodisnjeg programa kao da najavljuje apokalipsu: polu-ludi narodnjaci, najkrvaviji filmovi da oznace ponoc, voditelji programa spekuliraju odbrojavanje do ponoci kao da sat nije izmisljen. Ispucala sam najgore iz sebe, popljuvala sve u znak protesta. Jer kucka je brza a ja ne mogu vise da trcim.
Dakle, sretna vam Nova Godina!