Ne shvatam zasto ne postoji polje izucavanja kreativne historije. U stvari, ova socijalna nauka bi se mogla razgranati u nekoliko poddisciplina. Npr. Porazi koji su pobjede, Piramide kojih nema a ima, Nacije koje su starije od homo sapiens sapiensa, Najstarija patika i slicno. Kreativna istorija bi izucavala razne izmisljotine kojima se doje nacije, te ih adekvatno izlozila ruglu koji zasluzuju. Dok mitologija naziva stvari pravim imenom, kreativna historija bila bi hronologija histerije. Individualna strana pomenute nauke bi omogucavala pojedincima da se bave kreacijom historije kao sto se bave kreativnim pisanjem, na primjer, ili crtanjem. Ljudi bi namastavali sopstvenu proslost ili porodicnu proslost. Laz bi bila prevazidjena i zamjenjena ljepsim imenom. Ljudi bi bilo kreatori sopstvene proslosti i porodicnog ponosa. Mracne tajne bi se zamjenile blistavim uspjesima. Gubljenje dodira sa stvarnosti bio bi legitiman, kreativni proces a ne rezultat paranoidne sizofrenije. Mada, radi se o privremenom lijeku jer uvijek postoji neko ko zna sta si radio proslog ljeta. A nije Jennifer Love Hewitt.