Mnogo psihologa koje poznajem su zajedljiva grupa ljudi. Ono, nemaju neki zdrav i dobronamjerni smisao za humor vec, udaraju pravo nisko. Kada udaras pravo nisko, velika je vjerovatnoca da ces udariti u neciju slabu tacku. Nije to sada neki veliki pametni poduhvat. Ne radi se o intuiciji niti naucenoj procjeni ljudi, vec o lizanju kaktusovskim jezikom ispod pasa. S obzirom na brojcanu dominaciju zajedljivosti unutar esnafa psihologa, pitam se da li psihologija privlaci odredjeni tip ljudi. Kompleksasi koji zele da nauce kako raniti druge jezicinom i jeftinim oblicima manipulacije jer se sa svoju poziciju u drustvu nisu znali drugacije izboriti. Bu-hu, niko se nije htio igrati sa njima kada su bili mali i nisu birali svoje najbolje prijatelje. Postali su tuzne male pande a onda odlucili studirati psihologiju i mastali kako ce nauciti vladati svijetom. Slaba je takva nauka. Dominantno me boli kurac za takve ljude ali, nekada se previse priblize. U tim momentima, odjebala bi ih sviju u Somaliju pa nek tamo oblizuju slabe tacke.