Zabrinuti upareni prijatelji studiozno pristupaju mojoj…kako je definisu…usamljenosti. Glede iskrenosti njihove brige i potpunog ubjedjenja da zivot ne moze biti kompletan bez legalnog vezivanja ili nelegalnog jastucenja, uporno i lazno tvrdim da je jedini razlog izbora nevodanja sto nalazim da su veze izuzetno naporne. Istina nije mnogo komplikovanija, nalazim da su veze izuzetno naporne. Drugi dio lezi u grmu izbora. Al’, o tome nakon ramazana. Znaci, kod napora smo. Ako ste gledali epizodu South Park-a, gdje Stan i Wendy profuraju, bice vam blizi moj dozivljaj shemljenja. Dakle, Stan povrati svaki put kada mu se Wendy obrati ili priblizi. Fizicki reaguje i muka mu je od ljubavi. E, slicno reagujem i ja. Ne sjecam se kako je bilo nekada. Sjecam se da sam uvijek bila pravo nervozna i pravila gluposti kada se zaljubim. U zadnjih deset godina, scenario je rijedak ali reakcija proporcionalno burnija. U momentu realizacije kako ga gledam kao da je posljednji mohikanac i kao da sve sto govori cujem po prvi put, povratim si malo u usta. Potreba da ga impresioniram zaveze me u cvor i opet si povratim malo u usta, na konto stopiranja dijafragme. Kako bi se odvezala, primjenim fast alkohol terapiju, salijem deset tekila i pivo. Potom stvarno povratim. Dakle, moje izbjegavanje veza je u svrhu odrzavanja stabilnog medicinskog stanja. Ako zelim biti zdrava, moram biti sama. Trenutni objekt moje paznje, s druge strane, vjeruje da sam alkoholicarka. I to je, prijatelji, kvaka 22.
This Post Has 8 Comments
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Everobody need someone, svidjalo se to nama single-“manijacima” ili ne. Dugo sam “neuparen” i bas neki dan, vrteci filmove vremena kad sam bio u vezi, nadjoh da tesko, veoma tesko, funkcionisem kad nisam sam. To nije dobro, to je problem emocionalnog vezanja i mislim da ga trebam rijesiti. Jer everobody, ali everobody, treba nekoga, pa i ja (jer pripadam skupini Everebody). U svem tom crnilu ima jedna dobra vijest u dva dijela, za mene dobra vijest. Osjetio sam pravu ljubav i naisao na zenu kojoj sam, iskreno i iz srca, rekao: “Ti mozes sve!”, hocu reci, potpuno mi je nevazno sta misli, sta radi, kako se ponasa, jednostavno volim je i nema dalje, to je to, druga polovina… I to je tako dobro… Ali, ne mijenja na stanju stvari… Single sam i bez obzira sto mislim da bolje funkcionisem kad sam sam, jedva cekam da se zavezem za neku.
Someone killed Mr. Moonlight, unistio svako “mjesto za dvoje” i mislim da je to veliki problem drustva u cjelini, ne samo moj, tvoj, nekog treceg… Sad ces reci da ti nemas problem s tim u vezi, ali ja ti necu vjerovati.
Da moj komentar ne bi preko mjere motivirao “licne ispovijedi”, de da malo defokusiram pricu:
Meni ovo smeta: “prijatelji studiozno pristupaju mojoj” Studiozni pristupi prijatelja, ukoliko takve pristupe ne trazimo, osnovna su bolest (njihova), a sve ovo sto ja napisah samo simptomi nevolja svih nas.
od sad te zovem BRIDGET! 🙂
..cuvaj zdravlje,stipu ostalo:)
ma ne mogu da vjerujem, sve je to iluzija 😀
eagletz, someone definitely killed Mr. Moonlight i meni nije drago
crnjak, sreco…zovi me kako zelis 🙂
niskabisera, slazem se
ARhimED, ha! 🙂
@bridget: dogovoreno! 🙂
crnjak, :)) Bridzi mi je sladje
@Bridži: u pravu si! od sad te tako zovem! 🙂