Ne saljem razglednice. Nikada. S druge strane, prijatelji mi salju razglednice intenzivno i u velikom broju. Ljepim ih po vratima ormara i sve je oko mene sareno. Parole, parole, parole turistickih zajednica sirom svijeta…nema kineske cetvrti do one u Kini, Malezija prava Azija, na krovu svijeta…Ispisane kratke recenice prijatelja koji su lazno odusevljeni piramidama, neiskreno prosvjetljeni luvrovima, po navici impresionirani bijelim kucama, reprezentativno suosjecajni sa juznoamerickim domorocima. Nedostajes nam. Wish you were here. Sljedeci put, podjelicemo pohanog pauka. Zahvalna sam na trudu, i na tome sto se prijatelji sjete da postojim dok avanturisu ili ljencare po globusu. Zahvalna sam i stujem trud kraseci plakare. Ali, razglednice smatram suvisnim. Predstavljaju sve osim stvarnog dozivljaja putovanja. Cak sta vise, predstavljaju potpunog stranca. Dozivljaj profesionalnog fotografa i…sta ja znam… mnistarstva turizma. Pod vremenskim si pritiskom napisati par recenica koje se, cesto, ne mogu procitati i gotovo uvijek nista ne znace. Radije sacekajmo. Sacekajmo povratak i razgovor. Sacekajmo sopstvene impresije i fotografske biljeske. Sacekajmo da se isprica putovanje. Da li je nacionalna galerija stvarno uzburkala emocije i ispunila ocekivanja ili je to ucinila vacarska loga ispod nekog mosta? Da li je truffle omelette istinski uzbudo nepce ili cips i pivo u sumnjivom dijelu grada? Proces upoznavanja, stvarnog upoznavanja ljudi je mnogo olaksano upoznavanjem njihovih nacina putovanja, njihove metode istrazivanja novina i onoga sto zapamte. Imam prijatelja koji iskljucivo pamti i prica o sredstvima javnog prevoza i sankovima. Meni je to ok.
This Post Has 10 Comments
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
ja ih ne saljem iz razaloga jer… glupo mi to… ti si tamo negdje, uzivas, dises, odmaras i onda razglednicom ubijes u pojam nekog ko crnci, kisne, hamali, pere, kuha… bas mi glupo
crvenkapica, uz tebe sam
evo ti saljem jednu iz mc donalds :p
od kada postoji internet nikome vise ni pismo poslala nisam.
i to je glupo.
a sto se razglednica tice, ne volim ih ni posati, nit dobivati. zaista.
Moja raja meni šalje najbolje razglednice, a meni su najdraži jarani iz elektroprivrede, vodovoda i toplana.
I evo ranije se javih, nemoj se brinut samo.
umjesto razglednica vec godinama primam kratke mailove nabrzinu sklepane u nekom internet cafeu ili na laptopu u hotelskoj sobi u neko gluho doba noci:-) samo par recenica nekad. cesto istinskih impresija koje mi se onda urezu u sjecanje.
a razglednice sam prije isto cijenila na neki cudan nacin. iskljucivo zbog toga sto se jos sjecam kako zna biti tesko u nekoj nedodjiji pronaci i kupiti postanske markice:-)))))))
“lazno odusevljeni piramidama, neiskreno prosvjetljeni luvrovima, po navici impresionirani bijelim kucama, reprezentativno suosjecajni sa juznoamerickim domorocima. ” AMAZING! :)))
Ra, sada sam opet gladna
zivilessh, slazem se
tramvajsexualac, na vakat tramvajsexualac…na vakat
madhatter, trud se uvijek treba cjeniti 🙂
eagletz, hvala 🙂
mene su neki dan pitali pa jel’ ti tamo ides da jedes? 🙂
propali, :)))) to je uglavnom i moja motivacija