Pitaju me, prije nekoliko dana na uobicajeno kratkoj maratonskoj kafi, prijateljice zasto insistiram da se oblacim kao djecak. Odgovorila sam da: pod broj jedan – djecaci rijetko nose polo majice jer smoklje bivaju utucene, pod broj dva – moje siroke pantalone koje odjebavaju od guzova su najnoviji i najkul trend kod zena u Indoneziji, pod broj tri – dres majice sa brojevima i natpisima tipa I Heart Cuban Cigars su samo odraz mog kompetitivnog duha, otvorenosti i zelje za putovanjima. Konacno, ne zelim da dodajem konfuziji izgubljenog spola. Ako se oblacim droljasto, logicno je da ce pretpostaviti da sam droljasta. Ako ne zelim da me grabe za meso koje je meni neophodno da prezivim, ne zelim da nagadjaju. Pokriveno je znaci, ne diraj. Ne dirati, ne guziti. Slicna situacija bi bila da drot partolira u doktorskom mantilu. Ooo, doktore, srcani udar. Sta vam je, ne mogu vam pomoci ja sam drot a ne doktor. Ako si drot, zasto si obucen kao doktor? Zivot je jednostavan, zasto ga komplikovati. Naposljetku, zato ne nosim majice na kojma pise I Heart Hockey. Zbog pakova, najvise.