Sinoc sam se po petstotinaipeti put svecano zaklela da prestajem sa vecernjim izlascima. Sto je previse dosadno, previse je dosadno. Frajeri u bijelim kosuljama i romboidnim dzempercicima preko ramena prave ceke na ulazima kafana, baleci nad svakom stiklom koja udje. Kvazijapijevska strategija je puna namjere i bez muda. Provedu sate na vjetrometini koja ih ostavi suha kurca. Svjeze nabildani cugeri pive i kisele u uskim majicama, tzv penisicama, najradije bi sami sebe zguzili ali dozvoljavaju zenama da im se kace oko vrata kako bi ispostovali formalnosti. Ovlasteni naziva finansijski uspjesnih grle svoje dugokose suknjice sa siskicima ispod kojih diskretno izviruju ponosne oke. Dugokose suknjice ponosne su na svoje finansijsko uspjesne muskarce koji upravu zavrsavaju najsvjeziji vic odusevljenim prijateljicima. Prijateljicama koje trpe nadajuci se pojavi njegovih prijatelja. Zene hvataju posljednje vozove spontano sagorjevajuci svaki put kada ulove muski pogled. Kao ono: ‘jos uvijek mogu’. Sve je nekako van mjesta. Narocito ja.