Tokom tuznih ali, prekratkih dana imam svoj medikament kontra depresije. Biram serije sa milion sezona, forenzincno-detektivske prirode, koje negdje u sebi sadrze legendu. Na primjer: Homicide-Life on the Street, CSI Las Vegas, Law and Order Criminal Intent i itd. Deseci sezona po 22 do 24 epizode, pa racunajte. Nije ni cudo sto ne okrenem palacinak, a rodjendan dodje. Kyle Secor, Gary Sinise…samo su neki od mojih izabranika. Pametni, mracni na pozitivan nacin, bivsi vojnici…sve moje fantazije zguzvane u skorosuicidalne herojske likove koji uvijek uhvate svog momka…ooops oprostite, mislila sam reci – koji uvijek uhvate onoga koga love-. Ali..Vincent D'Onofrio ili Cholo kako ga volim zvati jos od kada sam pogledala Naked Tango u prvom razredu srednje skole, Sada, to je prvi muskarac koji me uznemirio. I od tada, ostadoh uznemirena. Od pomenutog Chola, preko redova Pyle do Gevina…Vincent, ili Vinnie kako ga volim zvati kada ga ne zovem Cholo, posjeduje onu Walkenovsku glumacku kvalitetu shenutosti koji svakom liku oduzima bezveznost a dodaje sajko intelekt i intenzivnu erotiku. Gledam Vinnija kako seta kroz Law and Order, detektiv sherlokovskih razmjera na Menhetnu dvadeset i prvog vijeka. Malo napuhan od konolija i piva bice. Veliko okruglo lice na velikom tijelu deduktuje sve na putu i hapsi bez milosti ali sa razumjevanjem raznoraznih ludila. Vinnie…totalno neopravdano zaobidjena velicina koji jos uvijek hoda kao da plese tango kroz maglu kreka. Vinnie, shtujem te!