Upravo sam pogledala Edge of Darkness, Odlican film. Jos jedan u nizu pravednickih, koji su jedno vrijeme bili nepopularni. Pa je Taken promjenio sitaciju. Srecom, tema je ponovo in. Nesrecom, navodno su i biciklisticke hlace ponovo in, bez pratnje bicikla. Elem, film je na temu ne zajebaji se sa tudjom djecom, bez obzira sto su odrasla a roditelji im stari. Tuga je zajebana stvar.

Da li je stvarno nuzno da uspostavimo kontakt sa Vulkancima kako bi naucili cijeniti ljudski zivot, osim sopstvenog!?

Nema veze, bitno je da mi istrazujemo dubine sopstvene seksualnosti, nalazimo opravdanja za govna koja izgovaramo i sranja koja pravimo. Bitno je da dosezemo visi nivo iskrenosti, istrazivanjem podsvijesti. Bitno je da dozvoljavamo sebi da budemo ono sto jesmo. Bitno je da smo ljuti kad’ smo ljuti, Bezobrazni ako nam se bezobraznima biva. Bitno je da se ne sputavamo. Jebe se nas jednako i za pravdu kao i za osnovnu pristojnost. Pod pristojnosti, trenutno, ne iskljucujem psovke jer bi ozbljno sama sebi skocila u tipke. Neka nas se jebe. Kupujmo si vrijeme dok se kosti cupaju iz zemlje, ljudi kose po ulicama u cast jebacima trkacima, cure ponovo transformisu u blokove mesa, tektonske ploce ozbiljno pomjeraju. Nek’ smo mi skontali kako radi orgazam. Sve ostalo ce se nekako samo rijesiti.