Komercijalizovala sam kosu. Do prije dvije godine, nisam imala oku udovoljavajucu frizuru. Uvijek neki ludi krojevi ili boje. Cak i kada sam se nastojala predstavljati kao konzervativna finansijerka, tu je negdje bio neki pramen koji se bunio oko glave, koji je snazno protestovao protiv svih prodanih dusa svijeta. Pramen druge boje koji se opirao rasistickom ostatku kose. Prodala sam se izgledom opsjednutom zapadu i sopstvenim manipulatorskim potrebama kao i specificno senzitivnom zenskom egu. Duga konzervativna kosa cuda cini. Pa, i kada se osjetim pomalo divljom te dozvolim prostor svojim prirodnim kovrdzama, to je kao poziv da se disciplinuje moja neustajala priroda. Oni hoce da ih dodiruju, maze, ispravljaju i gledaju kako se vracaju svojoj uvrnutoj naravi. Nekada hoce da je mirisu a nekada da je cupaju. Nekada hoce samarcic po licu a nekada blago milovanja. Poenta je da vazda nesto hoce.