Sa nostalgicnom obamrlosti, sjecam se dana u ovom nasem gradu kozmicke ljubavi i srece, kada decki ups pardon muskarci nisu prilazili zenama. Znate, bila je ta neka masovna histerija trece vrste kada se ljudi, jednostavno, nisu upoznavali na klasicni zapadnjacki nacin. Gledanje, obilazenje i mjerkanje znalo je trajati godinama sve dok jedno od gledaca nije na nekom derneku upoznao ili upoznala alternativu s kojom se moze govoriti. Umjesto necega tamo apstraktnog po kojem se odmaraju oci, i o kome se svasta nesto culo u medjuvremenu, prezentovala se alternativa od krvi i mesa koja govori i razmislja kako-tako.
Pa, nedostaju mi ta vremena. Dopizdilo je da mi prilaze sa nevjerovatnim uletima eskalativne gluposti. Mrzim sto si dozvole da me dodiruju, vuku, cupkaju po kosi i njuse. Prezirem, k'o fol, diskretni nacin vaganja robe prije kupovine. Sve cesce imam osjecaj da sam upala u krdo zivotinja a ne civilizovani ritual socijalizacije dezinhibirane alkoholom. Utjeha je da nece trajati dugo, da ce se gravitacija pobrinuti za odbijanje a, viseci vrtovi koze biti efikasan odbrambeni mehanizam. OK sam s tim.