Danas, nekad’ izmedu 14.15 i 14.17, pade mi na pamet plava Alabama kako smedjem Clarencu govori you're so cool, you're so cool. To padanje na pamet prouzrokovalo je siroki osmijeh u smislu filingom izazvanog osjecaja filmske depikcije ultimativno romanticne sheme prozete medjusobnim postovanjem koji se kretao od kresa u telefonskoj govornici do brisanja krvi sa lica plave Alabame. U 14.18 pade mi na pamet Dr. Hannibal Lecter kako Clarice govori – they were slaughtering the spring lambs? Jos jedna filmska depikcija skoro pa romanticne sheme prozete medjusobnim postovanjem, uvazavanjem, stravom te dominacijom jedne strane. U 14.19 shvatila sam da su moje romanticne sheme mnogo blize drugoj depikciji vec prvoj. U 14.20 postalo mi je svejedno. Sada je 00.50 i jos uvijek mi je svejedno.