Milo mi je kada snijeg navali. Ono, kada napada navalentno blokadno. Svidja mi se zbog zvuka. Odnosno, utiha istog. Manje saobracaja, sporija voznja, vise ljudi u pripadajucim domovima. Ono malo sto klize i tetura ulicama, vani je iz nuzde i fokusirano na odrzavanje ravnoteze. Nema bespotrebnog stajanja i odrasle vriske. Sve je usporeno. Nacin prirode da kaze: shhhhhhh.
This Post Has 2 Comments
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
osobe najcesce vezu snijeg za radostan period dijetinjstva.
Prepotentno pridodno, slatko gorka pojava, koja govori :
ne mozete mi nista
iz jos vise razloga volim snijeg 🙂