Zelim tetovazu od osmog razreda osnovne skole. To znaccciiiiiiii…….vec pa skoro dvadeset godina. Kao disciplinovani mali tinejdzer, pitala sam starce sta misle o tome. Nisu mnogo toga kazali koliko su pokazali. Tokom rata, cula sam za jedan tattoo salon ali, mahala mu nije bila naklonjena te se pricalo o hepatitisima i kradji organa. Nakon rata, moja ideja o tetovazi je evolvirala do necega konkretnog i nadasve mornarskog. Dakle, zeljela sam tetovazu sidra, velikog sidra, od lakta do ramena. Nista delfin, leptir, sunce, neke tackice po ledjima ili pak bljak ono nesto na dnu ledja sto kao pokazuje put ga guzici. Prezirem takve tetovaze. S obzirom da sam mlada pocela sjediti po sastancima i gusiti se u sluzbenim atmosferama, znala sam da sidro na mojoj ruci znaci vjecni rad u dugim rukavima. A ljeta znaju biti strasna za one osudjene na duge rukave. Nikada se kompletno oslobodivsi od te ideje, nikada je nisam realizirala. Razmatrajuci dizajne tetovaza u drugu svrhu, ponovo sam se nasla u paklu dileme. Ne remeti me toliko slika moje objesene koze u sezdesetim godinama, sa mornarskim sidrom na ruci kojom gladim kosu bratove unuke. Niti pogledi doktora dok mi daju injekciju za ko zna sta. Niti pogledi komsija dok se vracam sa pijace, noseci cekere prekrivene ruzicama tokom ljetnih dana, sa lelujavim sidrom preko celulitne koze. Nista me to ne remeti. Ono sto me remeti je cinjenica da bi tetovaza znacila promjenu karijere. Put kojim trenutno picim jednostavno nema tolerancije za takvu nedisciplinu prema sopstvenom tijelu. Dobila bi otkaz jer sigurno ne bih htjela otkoloniti tetovazu ili bi se morala znojiti do penzije. U industriji koja se zasniva na povjerenju i trezvenosti, osoba sa tetovazom je jednostavno neprihvatljiva. Tetovaza kao da oznavaca osobu koja ima problem sa autoritetom i nekom vrstom opasne ovisnosti. Tetovaza eliminise povjerenje u tu osobu. Mozda je bolje, jasnije i iskrenije reci, zeni. Muskarac sa tetovazama je jednostavna pojava. Ispisuje svoja iskustva, vjerovanja i snagu. Mada, cak se ni muskarac ne bi lako izvukao iz pakla predrasuda, ipak je lakse. Kako, u ovoj situaciji, ne vidim srednje rjesenje il’ se vidimo na nekoj ulicnoj svirci gdje cu biti glavni bubnjar il’ na nekom sastanku.