Sometimes, it's ok to just give up

Vec sest dana, ljudima se samo smjeskam. Na grubost odgovaram sarmom, na uvredu humanom doskocicom. Skoro pa kokuz, ljudima koji pitaju, dajem para. Jucer sam pomogla staroj teti da predje ulicu. Sva ova jutra, taksiste sam slusala sa razumjevanjem i strpljivo nosila razgovor. Pomagla sam malom komsiji da se spremi za strasnu matematiku. Nazvala sam sve tetke nakon sto godina. Pomogla sam komsiji sa pijacnim kesama. Odgovorila sam na sve mejlove i nikoga nisam ignorisala na fejsbuku. I pored svega, i pored sipanja dobrih djela, nista. Ni zvrc, ni biip, ni saljivi komentar a da ne govorim o ruci na guzi. A nije da nisam pitala. Jebi ga, sta i kada vise.

Related Posts

This Post Has 12 Comments

Komentariši