Kako je to nekako cudno uredjeno. Kome ja to dugujem? Kako nesto mogu zeliti tako i pravo i fenomenalno i fantasticno puno a ne mogu se usuditi pomjeriti lijevo koljeno udesno. Ne mogu cak, ni omotati svoju glavu oko cijele situacije. Neka super sila sitne duse me usmjeri u suprotnom pravcu od onog kojim zelim da idem. Mene cak i boli uvo za posljedice jer ih nema. Osim neke praznine nakon tri sedmice, koja je ok jer ce mi dati opravdanje za sve ono sto bih svakako radila. Jebe me se ko sam ja u svemu tome. Ne kandidujem se za predsjednika. I opet….Kao da ce me ikada i moci vidjeti savrsenu. Pih!