Regresija je okusana nada mojom personom. Ne mislim na onaj statisticki metod. Pa ok, donekle i jeste. U stvari, sto zelim reci je regresija proslih zivota. S obzirom da sam na granici vjerovanja u sve i vjerovanja u nista, probala sam. Proces je jednostavan. Zmirenje…opustanje…zamisljanje hodnika…prolaz kroz vrata po sopstvenom izboru. Kada prodjes kroz vrata…uh…ups…oh….naletis na prosli zivot. Broj vrata koji zamislis u zamisljenom hodniku, oznacava broj proslih zivota. Poluopusteno, naleti mi hodnik sa dvadeset vrata heeeejjjj. Da sam znala sta broj vrata oznacava, potrudila bi se zamisliti manji broj. Mosh’ mislit dvadeset zivota i nista naucila nisam. Iza vrata, sumica. Iza sumice, more. Na moru, camac. U camcu, ribar. Pored ribara, mala tona mrtve ribe.  Mislim da sam u proslom zivotu bila riba. Zato imam lose zube i pljuckam kad’ pricam.