Umolila sam nekoliko dana odmora. Misleci da je odmor pravi i jedini lijek za umor. Pocelo je nevino i naivno. Sastavljanjem liste. Lose stvari uvijek pocinju sastavljanjem liste. Nisam na to pomislila kada sam uzela olovku u ruke i pocela blago pisati po njeznom, linijskom papiru. Trebam iskoristiti odmor i zavrsiti sve po redu liste cekanja. Otici do kozmeticara, frizera, kupiti kremu za odbaciti tremu, otici po cips prijavu tamo gdje birokrati snivaju, kupiti cigare koje ce mi doci glave, na youtube-u naci "Here comes your man" jer je zelim cuti a potom pristaviti na facebook kako umirila potrebu za sherovanjem svog raspolozenja, mozda kupiti onu jaknu koju sam snimila u radnji dobronamjerno nazvanom outlet-u te kroz to transformirati svoju elitisticku potrebu da kupujem skupo jer nemam para i moram se pomiriti s tim, procesljati nalaze, traziti stan, ozbiljno shvatiti svoju zelju za promjenom posla i cackati oglase, odluciti se po pitanju repetovanog ispaljvanja, otputovati u Lisabon u glavi….