Nisam bas najsigurnija da li je proces isti kod zena i muskaraca mada, nesto kontam da ne moze bas udaleko biti. Mislim na proces prevazilazenja najcesce skrsenog ega nakon raskida ili odbijanja. Znam da mi uvijek mislimo na dvije stvari: kako bi mu izgledao mozak prosut preko omiljenog stola omiljene kafane i kako nema pojma sta propusta. Kako smo mi mnogo uzbudljivije, interesantnije, pametnije, ljepse nego nas je taj drugi dozivio. Kako smo, u stvari, krile ono naj naj naj u nama za nekad’ kasnije. Da se jos malo potrudio, da se jos malo zadrzao bio bi AUUAAAUUU ocaran. Ponekad je to i istina. Neke se relacije i okoncaju prije nego se stomak smiri i insan opusti. Nekada se ne stigne reci niti da si kao mala zeljela biti astronaut, a on vec jezikom istrazuje navlake druge cure i lize joj crveni karmin s usana. Ponekad se stvarno nema vremena za ono najbolje na konto nestrpljivosti, nemira, generalnog nesvidjanja i ocaranosti drugim vaginama a katkad i penisima. Al’ vala ponekad i nije istina. Pocesto se imalo dovoljno vemena pokazati se onakvim kakvim se vidimo. Kvazi superjunaci se ocas pretvore u zaljubljenike cetiri zida i televizije. Vrijeme se potrosi na priglupe rasprave i natezanja oko lokacija za ove ili one aktivnosti. Vrijeme potpuno izgubljeno. A nista nisi otkrio. Ili smo bili toliko nesigurni u nase unutrasnje bogatstvo te smo se stidili podijeliti ga, ili smo, a sto je najstrasnije, otkrili sve sto smo imali da otkrijemo al’ nije bilo dovoljno. E to je onaj momenat gdje se svi sledimo od uzasa. Tu se nas cijeli sistem protrese k'o tresnja. Ja kazem, nek’ nije dovoljno nekome…meni je super. Sama sam svoja secerlama.
This Post Has 10 Comments
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
… i onda sretnes nekog ko je worthy, kome nikad nije dovoljno tebe i pred kim te nije stid nista.
O, honey, let yo Momma take you to the candy shop. 🙂
moze se biti i too much sa istim end result. kad malo bolje razmislim, zene su muskarcima obicno too much, a oni zenama not enough…hm, interesting!
“Nekada se ne stigne reci niti da si kao mala zeljela biti astronaut, a on vec jezikom istrazuje navlake druge cure i lize joj crveni karmin s usana.”
uglavnom je tako i bolje 🙂
Žalibože izgubljenog vremena.
crno-bijeli svijet…
explorer…
searching…
loading…
phase 1…
phase 2(ako si dovoljno dobar igrac)
u nekim igrama postoji opcija “save” pa mozes poslije nastaviti…
u nekima jednostavno pise “game over” pa onda sve pik ponovo…
stvar je izbora “igre” i izbora “tipki” na tastaturi ili “joysticka”-a…
jeste da obje strane moraju izabrati opcije najbolje za njih…
hormoni cine razliku…
iluzija me preduhitrila, sve je do one poznate “hemije”…
ja sam u vječitoj potrazi za prihvatljivim ljudskim mesom.
just f. not enough…
iluzija, svakome svi dosade kadli-tadli
tramvajsexualac, zornjak folovi-golovi 🙂
cagliostro, please mama
samoG, isprike…isprike 🙂
crnjak, uglavnom al’ ruzno za vidjet’ :)))
koka, tacno…najtacnije
oklapina, i nisu ni blizu tako zanimljive kao igrice
dijasporka, ma jebo hemiju…hocu da jedem 🙂
domachica, hahha…nismo li svi 🙂
commonca, right on