The cat is finally out of a plastic bag

Kese, kese, kesice. One plasticne kese. One biljele ili providne, plasticne kese. Cujem, pokusacemo smanjiti njihovu upotrebu. Onako, kao kolektiv. Kao drzavni kolektiv. Kao drzavni ekoloski svjestan kolektiv. Nema dana da prodje bez da ja vucem neku kesu. Neku bijelu ili providnu plasticnu kesu. S pijace, iz posluge, iz videoteke, iz k'o fol shopinga… Kese su moja svakodnevnica. I to ne one lijepe, na vjetru magicno njihajuce kese iz American Beauty. Mislim na ove nase, hard-core plasticne kese koje ti se usjecaju u dlanove i zatvaraju cirkulaciju u prstima. Mislim na ove nase superman kese koje po deceniju ukrasavaju korita rijeka i ivice suma, zajedno sa odbacenim automobilima. Nasa varijanta bacanja cipela po stubovima. Mislim na ove nase kese izdajnike koje pokazuju sta nosis svima koji to zele da znaju. Nedostajace mi, na jedan nezdravi, ekoloski nesvjesni i vojeristicki nacin.

Related Posts

This Post Has 6 Comments

  1. “Mislim na ove nase kese izdajnike koje pokazuju sta nosis svima koji to zele da znaju.” — Ja vec dugo preferiram one “specijalne,” poklon kese ciji se sadrzaj ne vidi. Jeste da ni one nisu bas toliko bezazlene za okolis, ali malo tjesi cinjenica da njih ljudi inace recikliraju, tako da se nerijetko desi da kesu koju sam odnijela jednoj osobi, dobijem od skroz pete ili desete osobe!:)

  2. tramvajsexualac, hoce i to veeeelikih
    kuuler, zapravo odista jeste
    MSKS, mislim da je to zapravo lijepo
    dijasporka, pametno i modno svjesno 🙂
    WKB,upravo shivam svoj sa golim muskarcem na naslovnici 🙂
    tramvajsexualac, :))))))))))
    oklapina, nece ni na sta liciti 🙂

Komentariši