slomljena brojevima, ugnjecena korektnim rijecima, smijeskom pristojnosti, segrtovanjem nemilome, s konstantnim stanjem upitnika…savila sam se po kaucu uz najbolji lijek. Slatku, mirisnu, jugovinu u obliku -prevedenome – Ponoci u vrtu dobra i zla. I do feel lucky, I do punk.
This Post Has 5 Comments
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
mjenjaj nesto makar pos0 😀
igraj cesce lutriju
poetry? sounds like it. me like.
ARhimED, ma'ajde 🙂
oi, sounds like a teen spirit :)))
cool 🙂
crnjak, hvala!