Koja izdaja! Koji danak necastivom! Supruge me ostavise da se snadjem veceras. One kojima sam vjerovala misleci da je nasa ljubav vjecna. Skakutala sam tako zadovoljno cijeli dan misleci na nase pripite posalice i zacudjenost pri susretanju sa crnim valom kao moderne iskrenosti popularne raje. Tako sam se radovala gledanju drugih kako gledaju druge a koji pak gledaju negdje drugo. Bas mi je nedostajala kolekcija novih gestikalucija poluzrele pichetine kojim pokazuju svoju samouvjerenost, originalnost i pilates misice. Krivo mi je sto cu propustiti onaj momenat kada mi misao odluta na milion stvari koje zelim uraditi a nikako da ih pocinim. U tom momentu bi mi sjeta prekrila oci i svi bi u drustvu pohitili da me razvesele. Bas me obuzima bijes na pomisao da propustam jubilarni milioniti put kada me neko kao slucajno pomilki po guzi.  Tuga me udara zbog propustanja dvosatnih monologa likova sigurnih u zanimljivost svojih rijeci, ubjedjenih da smo tu samo da ga saslusamo jer niko od jarana nece. Ima vremena za teatar, izlozbe i koncerte. Kada me izbace iz posljednje kafane.